Sindikalisti Vedran Uranija, poznat po druženju s pripadnicima zadarskog kriminalnog podzemlja i notorni Stjepan Lisičak najavljuju nekakav štrajk vozača gradskog prijevoznika „Liburnija“ za ponedjeljak 8.travnja od 10-11 sati
Rekli bismo Bože sačuvaj, ali teško da u ovoj situaciji Bog može pomoći radnicima Liburnije koje u jalovi štrajk putem otvorenog pisma vuče Vedran Uranija koji se tijekom posljednjih 25-30 godina i nije baš proslavio svojim sindikalnim akcijama.
Većina tvrtki u kojima je Vedran Uranija najavljivao štrajkove, prosvjede, kaznene prijave, tužbe europskim sudovima, otišle su u konačnici u stečaj, prestale su postojati, a s njima i stotine radnih mjesta. Sada u Zadru gotovo da i nema više tvornica, velikih tvrtki poput nekadašnjeg Bagata, TIZ-a, Zadranke, Plodina, TKV-a, Polikema itd. pa su na red došla gradska poduzeća poput Vodovoda, Odvodnje ili Liburnije.
Vedran Uranija, podsjećamo, traži povećanje osnovice plaće od minimalno 10 posto svim radnicima gradskog prijevozničkog poduzeća Liburnija. Kaže da novaca ima i da se preraspodjelom sredstava može udovoljiti njihovim zahtjevima. Sastali se nedavno Vedran Uranija, Stjepan Lisičak, zamjenik gradonačelnika Ante Babić i Edvin Šimunov, inače direktor Liburnije još od prošlog stoljeća koji nema pojma koliko autobusi prijeđu kilometara, koliko nafte potroše i još mnoge druge detalje koje bi kao direktor sa više desetljeća iskustva morao znati.
U Gradu Zadru i Liburniji zaključiše kako bi im za sindikalne zahtjeve trebalo 2,7 milijuna kuna godišnje, a Uranija tvrdi da je riječ o 1,5 milijuna kuna. Dakle, ne mogu se dogovoriti niti o tome koliko bi sve to skupa koštalo.
Poput nekog mađioničara, iluzionista, majstor preraspodjele Vedran Uranija ne iznosi stavke, detalje odakle novac namaknuti za povećanje plaća, koje troškove smanjiti, ali „zna“ da novaca ima. Iz ovoga se može izvesti zaključak da se, ako iznos nije imaginaran, ovdje radi o nekoj vrsti ucjene, a vrlo dobro znamo da gradska poduzeća u pravilu i služe za ucjene, uhljebe, donacije sportskim klubovima i sl.
Za ponadati se da će i notorni Stjepan Lisičak prilikom sljedećeg dolaska u Zadar konačno progovoriti i pojasniti ono što uporno izbjegava već više od osam godina. To je, naravno, jedan od najgorih slučajeva nadripisarstva u povijesti moderne Hrvatske, krivotvorenju nepostojeće sindikalne podružnicu, promašenim punomoćima svojeg zadarskog domaćina.
Ističemo i još jedan apsurd, a to se može odnositi na sva gradska poduzeća. Građani godinama plaćaju prirez, a istodobno nema kontrole i gradski oci ne znaju ili neće izračunati koji su troškovi tih istih poduzeća.
Dakle, Vedran Uranija se bavi nekakvim suludim preraspodjelama troškova u Liburniji koje se očituju u čudnovatim brojkama koje odudaraju i do 80 posto od izračuna financijskih stručnjaka Grada Zadra kao da je riječ o bojanju kose u vinsko crvenu ili pudranju lica.
Na kraju dodajmo i to da je možda to stvar elementarne pristojnosti komuniciranja ili banalnosti situacije u koju su i jedna i druga strana dospjele neželjeno, ali otvoreno pismo treba biti potpisano i pečatirano. Makar i kad je riječ o sindikatu u kojem se notorni ulični performer, lažni utemeljitelj i HDZ-ov uhljeb Predrag Dušević tek uzgred spominje.
Ne želimo sumnjati da je prije spomenuto otvoreno pismo napisano iz očaja, ali zar se i vlastite adrese stide? (NASTAVLJA SE…)
