Franjo Tuđman nije poznavao Ljubu Ćesića Rojsa!

Povijest bilježi bezbrojne hrabre junake. Uvjek je hrabrost pojedinca poticala hrabrost naroda.  Što je to što je i divljaku predmet najvećeg divljenja? Čovjek koji se ne preplaši, koji ne strahuje, dakle ne uzmiče pred opasnošću, a ujedno savršeno promišljeno i odlučno prilazi poslu?

Hrabrost se nema potrebe iskazivati u svakodnevnom životu, premda se ni tu ne isključuje,hrabrost se iskazuje u posebnim prigodama. Hrabrost isključuje glupost. Glup čovjek ne može biti hrabar, jer on ne zna i ne može znati što je hrabrost. Ne zna njenu svrhu, njezine posljedice i njen domet. Svjedoci smo čestog medijskog srljanja Ljube Ćesića Rojsa. On kao hrvatski vojnik-logističar-skladištar trebao bi znati da je svrha života sam život. I da zaista nema ništa vrijednije od ljudskoga života. Hrabar čovjek uvjek staje u obranu ljudskoga života. Nakon medijskih istupa našega Ljube upitna je njegova hrabrost, jer hrabrost je uistinu spoznaja odgovornosti! Neodgovorno je da nakon što je javnost saznala za transkript razgovora Franje Tuđmana i njegovih časnika, suradnika iz obavještajne zajednice, 1998. godine, kada je prvi hrvatski predsjednik čudeći se pitao: “Odakle je Ljubo Ćesić?”. Dakle, iz razgovora se može zaključiti da Franjo Tuđman nije poznavo vozača, kasnije logističara Ministarstva obrane, Ljubu Ćesića Rojsa. Nakon teške bolesti Dr.Franje Tuđmana, kao vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, došlo je do određenih previranja u zapovjednom kadru Hrvatske Vojske, pojedinci su se upustili u politiku. Ljubo Ćesić Rojs s nekolicinom istomišljenika sudjeluje u puču protiv naputaka Dr. Franje Tuđmana u provedbi politike HDZ BiH, prilikom biranja vodstva Hrvata HDZ BiH. Doslovno je napravljen vojni puč o kojem javnost vrlo malo zna: II gardijska brigada HVO-a, koja sudjeluje u izbornom procesu Petog sabora HDZ-a, dana 16. svibnja 1998. godine. Poručnik JNA, logističar, vremenom postaje general HVO-a i Hrvatske vojske , na sličan način kao i Ljubo Ćesić Rojs, nakon toga po naputku organizatora puča protiv Franje Tuđmana, njegove politike Ante Jelavić postaje predsjednik HDZ-a BiH. Logističari  HVO-a, 1998. godine preuzimaju politiku i vodstvo HDZ-a BiH. U javnosti , za vrijeme rata, poznati su kao uredski štakori koji su dobivali tjemenjače po glavama, ne izlazeći iz podruma, skloništa. Teško da je netko od njih držao pušku u ruci za vrijeme ratnih zbivanja, srbočetničke agresije? Bilo bi zanimljivo da netko od njih pošalje redakciji fotografiju, kojom bi mogli demantirati naše navode i dokazati da je netko od njih bio sudionik Domovinskoga rata van ureda, na bojišnici.  Najodlikovaniji dvojac logističara Hrvatske Vojske su Vladimir Zagorec i Ljubo Ćesić Rojs. Prva odličja koja je izrađivao IKOM Zagreb, plaćana su preko logističkog centra, istovremeno bi se uzorci odličja, pojavili na prsima generala logističara. U to vrijeme personalnu službu vodio je banjalučki student upitne diplome?! Marinko Krešić, ekspresno je prosljeđivalo prijedloge za odličja Uredu predsjednika, koji bi pripremio Odluku za potpis Predsjedniku RH. Postoji niz primjera u kojima su određeni prijedlozi za odličja i činove, završili u ladicama logističara i personalne službe, tako da istinski ratnici nisu dobili zaslužena odličja. Nisu bili podobni! Logističari Rojs i Zagorec vremenom nisu mogli podnijeti teret odličja koja su prikačili na prsa, ponestalo im je obrazovanje, kultura ponašanja i sve ono što ide uz čin i odličja. Na čudan način, kao vozači su završili fakultete, koji im i priliče zvanju, kako bi imali zakonsku podlogu za činove koje su dobili, također na čudan način. Da nije lako biti general pobjedničke Hrvatske Vojske, vremenom teret činova i doličja naših logističara, savija kičmu  kamiondžiji i vozaču: generala i ministra. Oni su vremenom zbog tereta, zatražili zaštitu kod Mesića, Josipovića, Bajića i drugih komunista, koji na vlast dolaze 2000. godine. Čestita čovjeka poštuju čak i oni koji nisu! Hrvatski vojnik je odan, častan, ta ga vrlina krasi i danas. Hrvatski logističari Ćesić i Zagorec ne mogu se pohvaliti s tim vrlinama. Pitanje je tko njih poštuje kao vozače, kasnije generale, koji nose i voze preveliki teret na prsima?!