Majka s djetetom napustila zlostavljača, a onda je sud prihvatio vještačenje dr. Podobnika

Borba za djecu u sustavu za zaštitu djece u Republici Hrvatskoj često liči na epsku bitku s nekim mitskim bićima koja se čas pojavljuju, čas nestaju. Čas ih čuješ svim svojim instinktima kako se približavaju iz nepoznatog smjera, a čas se priguše i nastane gusta tišina nekog lošeg iščekivanja

Naime, pravna borba za dječju sigurnost u našoj zemlji redovito je ovijena mistikom, zbog koje, valjda preko noći, nestaju dane izjave, izgovorene rečenice, ispravni konteksti, istipkani zapisnici, dokumenti iz spiseva. Mistika je to koja čini da nestaju čak i omotnice, koje valjda ispadaju putem iz poštarove torbe, ili koja čini da mailovima u prosljeđivanju do konačnog ureda otpadaju privitci, kao neke trule grane sa stabla.  

Jednom ući u sustav za zaštitu djece i tamo zapeti narednih godina znači naučiti se i na brojne situacije u kojima službeni dopisi i izjave češće nego to možemo pojmiti – dobivaju noge. Nevjerojatno, ali to su gotovo uvijek dokumenti koji govore u prilog onome na što ukazuje zabrinut roditelj u postupku oko djece. Ta dokumentacija može biti različita: medicinski nalazi, nalazi vještačenja, materijalni dokazi; u slučaju izjava to su rečenice koje stranke ili nisu nikada izgovorile ili su ih izgovorile u kompletno drugačijem kontekstu od službeno zabilježenoga. Kako bismo približili realniju sliku danas vam donosimo priču o djetetu koje je izgubilo život uz onog roditelja s kojim želi živjeti, a preselilo se na adresu s koje i dan danas želi pokušava pobjeći natrag majci.

Lovro je još malodobno dijete koje je dobilo po svojim leđima zbog nastojanja njegove majke da ga zaštiti od puta koji su mu namijenile institucije. Njegova nevolja započela je kada je njegova majka kao žrtva odlučila napustititi svog zlostavljača, a on joj se osvećuje tako da joj preko suda oduzme skrbništvo nad zajedničkim djetetom o kojem se do tada nije uopće brinuo…

Cijela priča počela je još za vrijeme Covid -19 pandemije kada je majka na skrbi, osim Lovre, imala i svoju majku, teškog bolesnika od karcinoma. Lovrina majka bila je izrazito poslušna Covid – 19 Stožeru Lovrinu baku čuvala i od svih kontakata koji su do nje mogli doći preko njenog mldb. sina, školarca. Iz tog je razloga tražila od škole dopuštenje da dječak za vrijeme pandemije pohađa online nastavu, a nakon što je dopuštenje i dobila – započela je njena i kalvarija njezinog sina kroz sustav. Naime, Lovrino praćenje online nastave zbog bolesne osobe u kući nije sjelo baš najbolje Lovrinom ocu s kojim je majka u tom trenutku dijelila skrb pola – pola. Stoga je otac brže – bolje po završetku Covid – krize i bez upozorenja pokrenuo sudski postupak oduzimanja malog Lovre majci te je u tome i uspio! Sud je tako odlučio da Lovro ubuduće ne živi kod majke ni pola vremena te je time poslao Lovrinoj majci poruku da je “džabe krečila” svo vrijeme pandemije, odnosno da je nije trebala doslovno shvaćati riječi uvijek ozbiljno zabrinutog za zdravlje nacije – Vilima Beroša.  Izgleda da je trebala biti puno opuštenija, zanemariti svakodnevna tv – upozorenja, puštati dijete u školu i riskirati koronu kod osobe treće životne dobi, k tome osobe teško oboljele od karcinoma. Sud, naime, taj prvi i jedini, pravnim narativom rečeno – temeljni razlog Lovrinih neodlazaka u školu – nije uopće razradio niti uzeo u obzir. Nešto slično kao da ste službeno upozoreni da ne prelazite cestu, Vi poslušate to upozorenje, a nakon toga zbog posluha budete kažnjeni. Jer Sud ne samo da nije uzeo u obzir izvanredne okolnosti pod kojima smo svi živjeli najbolje što znamo tijekom Covid -19 ere, već je uputu da se poštuje Stožer u ovom slučaju pljunuo preko vještačenja kod dr. Josipa Podobnika, inače hrvatskog psihijatra protiv o kojem baš ovih dana u javnost izlaze optužujući navodi brojnih roditelja o neregularnim vještačenjima, seksualnom uznemiravanju itd. Jedno od tih vještačenja koštalo je i ovu majku jer je u njemu Josip Podobnik ispao veći Vili Beroš od Vilija Beroša te je čuvanje osobe bolesne od raka (u međuvremenu preminule) za vrijeme pandemije proglasio jednim od razloga da se ovoj majci oduzme pravo na njeno dijete, a djetetu pravo na svoju majku. Štoviše, otac majci ne dopušta niti telefonske pozive sinu! No, priči tu nije kraj.

Kako bilo, sljedeće dvije godine mali Lovro živi s ocem, majku ili ne viđa, ili viđa pod nadzorom Centra za socijalnu skrb. U tom periodu Lovro se pred djelatnicama Centra žali majci na sve što mu se događa kod oca, plače pred njima, moli da ga vrate mami, a zabilježeno je i da je nekoliko puta pokušao pobjeći od oca. Zbog svega toga, ova nježna majka početkom ljeta 2023. u želji da negdje netko službeno zabilježi sve što Lovro govori i plače dvije godine unatrag, kad već to nije učinio Centar za socijalnu skrb, odlazi s djetetom u Policijsku postaju Vrbovsko gdje već izmučeni dječak daje još jednu službenu izjavu o svom suživotu s ocem. Tračak nade za spas ovog dječaka, međutim, ubrzo je ugasnuo jer ta, pa i najvažnija, izjava nikada nije došla tamo gdje je trebala doći. Naime, PP Vrbovsko (vidi prilog) tu je izjavu poslalo na postupanje u PP Križevci gdje dječak sada živi. No, izjava iz PP Križevci nije ni do dana današnjega stigla u tamošnji Područni uredu Zavoda za socijalnu skrb (vidi prilog). No, ono što je stiglo početkom školske godine 2023./2024. još je i gore od nestale izjave koja ga dječaka takvog scenarija mogla spasiti – nad njime je odmah na početku školske godine provedena izrazito gruba ovrha kojom je ponovno posve prebačen ocu, dok je majka dobila već viđenu “kaznu” – dijete prva dva mjeseca od ovrhe nije smjela niti vidjeti. Nakon toga smije ga viđati samo jednom mjesečno!, na 2 sata!, u zgradi Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb! i to pod nadzorom čak i za vrijeme odlaska na toalet!

Da bi bilo jasnije, Lovro je cijelo ljeto sudskom odlukom boravio kod majke. Njegov otac se nije bunio, pretpostavka je Lovrine mame, jer je glazbenik koji je imao gusti ljetni raspored muziciranja po gažama te mu je svaki put kad bi sin rekao da bi ostao još koji dan s majkom, otac to i dopustio. No s 9. mjesecom u samo jednom danu, naše insititucije Lovri su priredile još jedno iznenađenje za početak školske godine:

– Bio je prvi dan škole, odvela sam Lovru na nastavu i sjela blizu škole čekajući ga da završi. Međutim, naredna dva mjeseca više nisam vidjela sina. Što se dogodilo? Tog su dana pred školu došli grupno: sutkinja zadužena za naš predmet, djelatnice dva tadašnja centra za socijalnu skrb i čak 5 policajaca u civilu. Jedan od njih pokazao mi je značku ispod jakne, a onda su me fizički okružili kao da sam zadnja kriminalka na ovome svijetu, a onda su mi oduzeli osobne dokumente. Zatim je stigla i sutkinja s Općinskog suda u Bjelovaru, koje je promarširala pokraj nas i ušla u školu te je Lovru uzela s nastave izvela ga bez pozdrava sa mnom, stavila ga u policijski automobil i odvela k ocu. Na moje pitanje što se događa, odgovorila mi je jednostavno, ali jasno – Ovrha!  Na to sam zaplakala, a dok mi je zvonio mobitel na koji me je pokušavala dobiti moja kćer, sutkinja mi nije dopustila da odgovorim. Molila sam dopuštenje barem da nazovem odvjetnika, što mi je dopušteno, a on se telefonski iščuđavao da je dijete ovršeno jer u tom trenutku na službenim komunikacijskim kanalima – e komunikaciji ne postoji Rješenje o ovrsi. Nisu mi dopustili niti da se oprostim od djeteta, a kamoli da ga pripremim na još jedan potres u njegovom djetinjem i dječjem svijetu. Nakon što su prošla dva mjeseca zabrane da ga uopće vidim, danas ga viđam samo dva sata mjesečno i što da Vam kažem? Venem. I kao majka, i kao žena i kao ponižena građanka ove zemlje. Svaki put kada vidim sina, kada čujem njegov bespomoćan plač i čujem njegove želje da ga zamotam kao paketić s mašnom i odvedem kući – znam da vene i on. Moj desetogodišnjak, ispričala nam je majka, jedna od potpisnica inicijative #tražimopostupanja.

Posebno napominjemo da je Lovrina majka radno sposobna, situirana, da je odgojila i školovala stariju kćer. Lovrina majka nije sklona alkoholu niti bilo kojim drugim porocima i posjeduje sve kompetencije kvalitetnog roditelja. Suspektno vještačenje dr. Josipa Podobnika “koštalo” ju je skrbništva, ali najveća žrtva je upravo njezin malodobni sin Lovro. Tom djetetu koji živi sa ocem u slabo naseljenom ruralnom području uskraćeni su hobiji, prijatelji, druženje sa vlastitom sestrom i ostalim članovima obitelji koji ga nemaju prilike vidjeti ni na Božić. Konačno, malom Lovri je uskraćeno pravo i na mobitel, dakle na komunikaciju.

Za kraj ove, još jedne, turobne priče o zaštiti djece u Republici Hrvatskoj, ne možemo se ne zapitati – što bi se dogodilo da je kojim slučajem lipanjska djetetova izjava s vrbovečke policije žurno, kako i priliči postupanjima koji se tiču djece, poslana dalje s Policijske postaje Križevci u tamošnji Centar za socijalnu skrb, a s Centra i na Sud koji je donio odluku o ovrsi bez te ključne izjave? Pitamo se i što bi bilo s Lovrom da mu otac ne slovi u lokalnoj zajednici za noćnog zabavljača koji je nakupio mnoga poznanstva i prijateljstva u policijskoj postaji od koje je Zavod morao primiti nestalu izjavu o tome zašto ne želi živjeti kod oca i što mu se sve kod oca događa…

Zbog Lovre i sve grubo obespravljene djece inicijativa #tražimopostupanja nastavlja otvoreno izvještavati o strašnim pričama i to uz prilaganje dokumentacije koja u sustavu izgleda – ne vrijedi, koja se u sustavu gubi, izvrće ili gužva. Pa onda neka živi barem ovdje jer dok živi dokumentacija – živi i nada da će Republika Hrvatska spustiti na nultu brzinu u sve većim iživljavanjima nad djecom preko svojih institucija. 

ISPRAVAK TEKSTA „Majka s djetetom napustila zlostavljača, a onda je sud prihvatio vještačenje dr. Podobnika

Dr. Josip Podobnik javio nam se putem svog opunomoćenika, odvjetnika Alberta Podobnika zahtijevajući objavu ispravka informacija temeljem Zakona o medijima.

U gore objavljenom tekstu dr. Josip Podobnik ističe sljedeće sporne informacije:

1. Da je jedno vještačenje dr. Podobnika koštalo i ovu majku jer je u njemu Josip Podobnik ispao veći Vili Beroš od Vilija Beroša te je čuvanje osobe bolesne od raka (u međuvremenu preminule) za vrijeme pandemije proglasio jednim od razloga da se ovoj majci oduzme pravo na njeno dijete, a djetetu pravo na svoju majku.
2. Da je suspektno vještačenje dr. Josipa Podobnika “koštalo” majku skrbništva, i da je najveća žrtva upravo njezin malodobni sin Lovro.

U tekstu članka, čiji je autor Mega media, iznesene su neistinite i nepotpune informacije.Netočno je da je čuvanje osobe bolesne od raka (u međuvremenu preminule) za vrijeme pandemije dr. Josip Podobnik proglasio jednim od razloga da se ovoj majci oduzme pravo na njeno dijete, a djetetu pravo na svoju majku. Netočno je da je vještačenje dr. Josipa Podobnika “koštalo” majku skrbništva jer je vještačenje samo jedan od elemenata na kojima sud (a ne vještak) utemeljuje odluku o ostvarivanju roditeljskih prava. Dr. Podobnik se slaže da dijete neopravdano trpi tijekom rastave roditelja, no odgovornost za to prije svega leži na ponašanju roditelja, a ne na vještacima i tijelima koja u postupku postupaju u interesu djeteta. Neprimjerena je tvrdnja da je dr. Podobnik izradio „suspektno“ vještačenje jer je vještačenje rađeno sukladno pravilima struke i imajući u vidu najbolje interese djeteta. 

Dr. Josip Podobnik